Joomla Software Template

Revolucionarni automobil nije indijski, već proizvod luksemburške kompanije MDI, koja je lani s Tatom potpisala ugovor o proizvodnji motora pogonjenih vazduhom, iz čijeg izduva izlazi samo vazduh ohlađen na -15° C. Tata sada ulaže sve napore kako bi se omogućio što raniji početak proizvodnje i prodaje u Europi i Americi.

MDI Grupu osnovao je francuski inženjer, Guy Negre, koji još od 1990. smišlja pogonski agregat s pogonom na kompriminovani vazduh. Tvorci ovog revolucionarnog agregata garantuju učinkovitost, isplativost, prilagodljivost i mogućnost raznih drugih primjena izvan auto industrije. MDI još uvijek taji pojedinosti o svojoj CAT (compressed air technology) tehnologiji, ali poznato je da 'inovativni sistem' kontroliše kretanje četiri dvofazna klipa i jednog bregastog vratila. Elektromotor snage 5 kW kompriminuje vazduh, puni bateriju, služi kao električna kočnica i privremeni izvor napajanja (primjerice kod parkiranja). Uglađenu vožnju i energetsku učinkovitost omogućava jednostavan elektromagnetski distribucioni sistem, koji kontroliše dotok vazduha u motor. Brzine se mijenjaju automatski, pomoću elektro sistema.

MDI je razvio dvije verzije auta na vazduh. Uz prvu, koja za pogon koristi isključivo vazduh i dostiže maksimalnih 50 km/h, druga je pogonjena kombinacijom vazduha i standardnog goriva. Do brzine od 50 km/h, auto vozi samo na vazduh, dok se na otvorenoj cesti uključuje kombinovani pogon na vazduh i gorivo - benzin, dizel, biodizel, ukapljeni naftni plin, alkohol, itd. Oba motora bit će dostupna sa 2, 4 ili 6 cilindara.

U ponudi će isprva biti dva vozila: OneCat s tri sjedala i CityCat sa šest sjedala. Veći model, CityCat, prodavat će se za oko 12.100 dolara, a na tržištu se očekuje krajem 2009. ili početkom 2010. Za sada nije poznata očekivana cijena manjeg OneCat-a, ali sobzirom na manje gabarite razumno je očekivati još povoljniji iznos. Motor u CityCat-u raspolaže sa 75 KS i ubrzava šesterosjed do najvećih 155 km/h.

Pogonski sistem u atmosferu ispušta samo 45 g/km CO2, što je primjerice upola manje od emisije Toyote Prius. Još je impresivnija autonomija koja s jednim rezervoarom vazduha iznosi između 1280 i 1600 km. Pri tom punjenje rezervoara traje svega jedan sat. U usporedbi s današnjim elektromobilima, CityCat se može pohvaliti trostruko većim dosegom od najboljih prototipa, daleko kraće vrijeme punjenja i vrlo sličnu visinu emisije izduvnih plinova.

Većini vozača u urbanim sredinama, koji dnevno na relaciji kuća-posao i posao-kuća ne prijeđu više od 40 km, ponuđeni radijus kretanja mogao bi biti dovoljan za cijelu sedmicu. Napomenimo još kako i motor na vazduh koristi ulje, ali tek litru biljnog, koju treba mijenjati nakon svakih 50.000 prijeđenih km.

Ideja auta na vazduh naišla je na zid skepse izgrađen od strane zaštitnika okoline, koji tvrde kako se ovim konceptom zagađenje ne smanjuje, već samo premješta s jednog mjesta - ceste - na drugo - termalne elektrane koje proizvode snagu potrebnu za punjenje rezervoara vazduhom. Uz to, Evropljanima smeta pomisao na razmjerno malu autonomiju i potrebu za čestim punjenjima rezervoara.

Najveća tehnička zapreka jest kreiranje sigurnih i cijenom prihvatljivih rezervoara. Iako su slični rezervoari za druge namjene razmjerno čvrsti i rijetko trpe značajna oštećenja, puknuće rezervoara imalo bi ozbiljne posljedice. Čvrstoća reuervoara za posljedicu ima težinu, ukoliko se radi o uobičajenim materijalima (prisjetimo se plinskih boca), odnosno visoku cijenu izrade, budu li se koristili egzotičniji materijali, poput smjesa karbonskih vlakana. Težinu bi svakako valjalo svesti na minimum, jer učinkovitost automobila na vazduh uvelike se oslanja upravo na malu ukupnu masu vozila.

Čak i nakon tehničkog usavršavanja auta na vazduh, pred njegovim tvorcima i zagovornicima ostaje daleko veća prepreka – naftni lobi, a i države će se teška srca odreći prihoda od davanja na naftne derivate, kojima se izdašno pune proračuni. Ali, čini se kako indijski vizionari misle itekako ozbiljno…