Premiership je najskuplja liga na svijetu. Odnosi se to na budžet klubova, količinu novca za TV prava, reklame na dresovima, novce koji se potroše u prijelaznim rokovima, ali i na cijenu karata ukoliko želite gledati momčad za koju navijate.
A one sada koštaju čak pet i pol puta više nego u odnosu na 1992. godinu. Godišnja karta (znači za sve utakmice kluba na svom stadionu) navijači Wigana moraju platiti 2700 kuna da bi gledali igrače poput Titusa Bramblea i momčad koja je sezonu završila na 18. mjestu te iduću neće igrati u najelitnijem razredu engleskog nogometa. Usporedbe radi, ako želite gledati Ronaldinha i Barcelonu izdvojit ćete 315 KM, a za Kaku i društvo iz Milana oko 240 KM, za Dinamovu sjevernu tribinu 50 Km, a za utakmicu Sampiona BiH ekipu Sarajeva moracete izdvojiti citavih 5 do 10 KM.
S pravom mogu biti razočarani navijači novog prvaka Manchester Uniteda, koji iako gledaju vrhunski nogomet moraju za te blagodati odriješiti kesu, pravo malo bogatstvo od oko 1300 do 2300 KM. Još je ''bolja'' situacija u Chelseaju; godišnja karta iznosi ovisno o poziciji s koje želite gledati utakmicu između 1800 do 3300 KM.
Mark Longden iz Udruge navijača Manchester Uniteda smatra kako je tragično da su cijene takve kakve jesu, osobito ako se u obzir uzme da se u Premiershipu samo od novca koji klubovi dobivaju za televizijska prava ''okrene'' oko četiri milijarde eura.
- Zovu nas navijači koji si ne mogu priuštiti kupnju karata. Naime, godišnje karte neće vrijediti za Kup utakmice, a prisiljavati ih da daju još dodatnog novca za utakmice koje ih ne zanimaju je ucjena.
Stewe Powell iz Engleske nogometne navijačke organizacije također upozorava na veliki jaz između Premiershipa i ostalih najjačih liga.
- Nogomet je na Otoku precijenjen. Klubovi igraju na kartu lojalnosti navijača, ali sada je previše.
Usprkos svemu napisanom, stadioni su i dalje prepuni pa je vjerojatno da klubovi neće previše mariti na reakciju onih zbog kojih se nogomet igra, sve dok tribine budu krcate.
